Kad se bicikla vozi na ure a ne na kilometre… Ciklo G.E.T. tour na Pelješcu

foto: TZO Orebić & PAF

Jučer je kroz sela Pelješke župe održana neobična biciklistička utrka u kojoj se natjecateljima nije mjerila brzina, a zaustavljati se bilo jednako važno kao i voziti.

Pelješki Ciklo G.E.T. tour startao je, kako priliči, sa zakašnjenjem a i s malim pomakom starta, pa smo umjesto s kunovske Pjace krenuli iz vinarije PZ Kuna 1898. Umjesto zagrijavanja natjecatelji su kušali ‘Rose koji se pije kao čaj’, upoznali se s proizvodnim programom zadružne vinarije, odradili ‘papirologiju’ i krenuli put Pijavičina.

Prva postaja – vinarija obitelji Lučić – uz malu zakusku i kušnju vina. Ljubiteljima vina iz udruge G.E.T. posebno je za nepce zapeo prošek, dok je gazda Eljmar, pak, osobito ponosan na Dingač koji je, u oštroj konkurenciji peljeških vinara koji upravo ovaj brand njeguju s posebnom pozornošću i ne žaleći truda i sredstava,  odabran kao najbolji na nedavno održanom Dubrovnik FestiWine-u.

Nakon toga spust u Potomje i do vinarije Matuško. Poseban je utisak na sudionike ostavio, uz dobra vina, neobično velik i raskošno uređen podrum vinarije – s više prostora za pohranu i kušanje, ‘bankom vina’ i drugim zanimljivim djelovima.

Iz Potomja, tunelom do DIngača. Kako su kazali organizatori – bila bi prava šteta da posjetitelji dođu u Potomje, a ne vide DIngač. Tu nas je na priručnoj, za ovu prigodu složenoj, kušaonici uz cestu dočekao još jedan potomski vinar Vedran Kiridžija. Svi punoljetni natjecatelji, uživajući u pejzažu Dingača, vrijedno su prionuli prvenstveno na kupaže koji su odnedavno Vedranova preokupacija.

Nakon crnoga, većina natjecatelja se na slijedećem kontrolnom punktu, vinariji Bartulović u Prizdrini – opet odlučila za osvježavajuću varijantu – rose. Ako je vjerovati iskusnim vinskim znalcima iz udruge za kulturu stola G.E.T, upravo je Bartulovićev rose među najboljima koje su imali prilike kušati u Hrvatskoj.

Šumskim puteljkom pa na državnu cestu i u nešto modernije okruženje. Zgrada Vinarije Postup u Donjoj Bandi i wine bar Peninsula. Iako su na prvih nekoliko postaja organizatori zaboravili inzistirati na kvizu – koji je trebao odlučivati konačan plasman – konobar Pero u Peninsule imao je pripremljen set pitanja za natjecatelje, pa se provjerilo znanje stečeno slušajući izlaganja vinara na dotadašnjim postajama. Ipak – bez inzistiranja na bodovanju i utjecaju na plasman. U Peninsule su natjecatelje ponudili prvenstveno vinima PZ Postup.

Preko Krive doline – do Zagrude i u renoviranu, spektakularno opremljenu vinariju Saints hills. Iako dobra, vina su ovdje bila ponešto u drugom planu, dok su sudionici prvestveno pozornost obratili na renoviranu staru kuću, te obilje opreme koja se koristi u tehnološkim procesima u ovoj vinariji.

I nakon sedme vinarije – pedale se još uvijek okreću, a sudionici ove neobične biciklijade iz Oskorušna stižu u Kunu gdje je organiziran kasni ručak u OPG-u Antunović kod nezaobilaznog Meska.

Predalirajući s ostalim ‘natjecateljima’ i marljivo ispjiajući pelješka vina (jer ponavljanje je majka znanja), došao sam do dva zaključka. Prvi je kako je visoravan Pelješke župe upravo idealna ruta za obiteljske izlete biciklom. Mala visinska razlika, blagi usponi i padine, prelijepi pejzaži, te atraktivna mjesta za zaustavljanje i pauze. Prava je šteta što sam, kao i većina sudionika, tek sudjelovanjem u ovoj G.E.T.-ovoj turi otkrio čari bicikliranja po Župi.

Međutim, apsolutno je korisno, što su nam G.E.T.-ani pokazali kao se, da parafraziram poznatog hvarskog vinara Andru Tomića – i bicikla može voziti na ure – ne na kilometre. Nevelikih 17 km, umjesto za kakvih 60-tak minuta vozili smo punih šest sati. A svi su jednako uživali i u vožnji i u zaustavljanju.

 

Komentiraj sa Facebook-om | Morate biti prijavljeni na Facebook u web pregledniku