Ogranak Matice hrvatske Orebić poziva vas na izložbu ”Nijedan trag ne obećava put”, umjetnika Bojana Stojčića.
Ovorenje izložbe održat će se 27.07.2016. (srijeda) u 21h u crkvi Anuncijati. Izložba je otvorena svaki dan od 20h, u razdoblju od 27/07 – 02/08 2016.
Čovjek čitavog svog života sanja čitavim svojim bićem. Došavši na svijet upada u sklad tišine, a zatim vodi bitku sa nijemosti, suočava se sa nacionalnim jezikom, a potom u želji da razumije drugog – savladava nove svjetove, one koje će tek razumijeti. (Otišao sam u drugu priču. ) Na samom početku dakle, prije jezika, bio je tu svijet disanja, a otuda dah – udisaj i izdisaj umjetnika, onaj univerzalni jezik koji za nas izgovara pravo na ugodnu tišinu, koji nas riješava prirodne nacionalnosti i pripadanja onome što smo stekli onoga dana kada smo rođeni. Filozof Peter Sloterdijk kaže kako se tekstovi daha najbolje očituju u poetskom (oslobođenom) pisanju preko kojeg pisci kreiraju prostore disanja za narode, a zahvaljujući prijevodima ti prostori postaju dostupni svima.
Umjetnik Bojan Stojčić u ovoj seriji radova ostavlja svojevrsne zapise daha (tragove) veoma ograničenog trajanja. On to radi na lokacijama na kojma se kreće ili objektima koje pronalazi. Sve zapise/tragove, ostvaruje i ostavlja u formi haiku poezije. Skup je to intimnih promišljanja, simbolike i značenja koje određena lokacija ili objekt podražava u autoru. Prostori u kojima otkrivamo Bojanove zapise daha (tragove) prostori su, koji su nam u tom trenutku zajednički, u kojima se prepoznajemo, u kojima se oslobađamo, shvaćajući kako nam je jedan jezik svima zajednički, a to je jezik umjetnosti. Stoga je važno nanovo otkrivati dah, koji prije svega pripada našoj rodnosti, našoj neobilježenosti. Otkrivati Bojanove zapise daha i pratiti tragove koje ostavlja vraća nas u onu prvobitnu nevinu sliku – nas, bića u nastajanju.
Sam autor ističe kako su ovi radovi zapravo osobni dnevnik u javnom prostoru. Njegovi zapisi daha nikada ne postoje samostalno, već dobivaju svoje puno značenje i postaju tragovi tek u kombinaciji s određenim objektima. Tako udruženi zapis + mjesto postaju tragovi koji ne navode na put i ne obećavaju odgovor – oni su samo oda zamišljaju trenutka kako bi se ponovno susreli sa samim sobom. Ovo su naša zajednička traganja, ovo su naši zajednički prostori, ovo su već zabilježena mjesta u našim starim snovima.
O autoru:
Bojan Stojčić (1988) umjetnik je iz Sarajeva, BIH. Diplomirao je i magistrirao na odsjeku za Grafički dizajn na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, a pored grafičkog dizajna, intenzivno se bavi konceptualnom umjetnošću i crtežom. Uz ostale nagrade I priznanja, Bojan Stojčić je finalist nagrade ZVONO za najboljeg mladog umjetnika/umjetnicu (2014), kao i dobitnik Nagrade za klasični crtež na Nacionalnom Analu crteža (2014). Njegovi radovi nalaze se u kolekciji Deutche Telecom, Digital Art Collection, kao i u privatnim kolekcijama u Austriji i Francuskoj.