Razgovor s Višnjom Vukotić – kandidatkinjom SDP-a za Općinsko vijeće

Foto i galerija: Pero Rope Poljanić

Ove godine orebićki SDP vodi inventivnu kampanju. Za njezin zadnji dan ostavili smo interview s gđom. Višnjom Vukotić, trećom na njihovoj kandidacijskoj listi za Općinsko vijeće općine Orebić koji je vodio mladi novinar Joško Matić:

Premda to nije zahvalno, zamolio bi Vas da se predstavite.

Za one koji me još ne poznaju zovem se Višnja Vukotić. Rođena 21.05.1962. i to baš u Orebiću. Odgajana sam u obitelji koja me naučila kako je rad osnova svega i da je to jedini ispravan način na koji možeš nešto napraviti. Moja generacija je bila pokusni kunić Šuvarove školske reforme, na koncu nije to ni bilo toliko loše, jer smo se naučili radnim navikama i svatko je svoju profesiju mogao proći kroz sve segmente.
Uspješno vodim tri firme, od kojih dvije vodim za strane investitore a jedna je moja vlastita. Veoma velika odgovornost ali i izazov. Ipak uvijek se trudim da prvo budem majka i baka i da sam zajedno sa svojom obitelji .
Kako ste se, pored svih ostalih obveza, uopće odlučili na jedan ovakav javan, politički, angažman?
Kada radite i vodite jednu firmu svakodnevno nailazite na probleme i što god pokušate napraviti ispred vas stoje prepreke. S obzirom da radim za strane investitore odgovorna sam za sve postupke , naravno, sve radimo u skladu sa zakonom i tu nastaju najveći problemi. Prosto Vas uništi naša birokracija i neusklađenost rada državnih službi. I dok vi uredno čekate da ishodujete svu potrebnu dokumentaciju, potrošite godine u tom postupku, oni koji zaobiđu zakon uspiju napraviti sve i normalno nastave raditi – a sve pod ciničnim obrazloženjem kako oni imaju dobar osjećaj za posao…
Jedini način da se to promjeni je da se pokrenemo i pokušamo iskorijeniti birokraciju, korupciju i nezakonita poslovanja koja nam uništavaju kvalitetne investicije.
Trebamo se izdići iznad osobnih interesa koji guraju samo par investitora i svima onima koji bi donijeli ozbiljne projekte i novac omogućiti što bržu provedbu njihovih projekata.

Koji su, po Vama, gorući problemi naše općine?

Gorući problemi…, hm, mnogo ih je – mogla bi reći da smo u vatrenoj stihiji
Prvo treba nam strateški dokument Općine Orebić od kojeg mogu krenuti svi ozbiljniji projekti za razvoj infrastrukture, turizma, poljoprivrede. Riješiti zaobilaznicu pošto bez nje ne možemo razviti turističku destinaciju. Vidite, uvijek ćemo biti robovi pristaništa za trajekt i nećemo moći osigurati ni šetnicu, ni mjesta za održavanje većih događanja a ni sigurna dječja igrališta.
Dalje, trebalo bi pod hitno revitalizirati staru jezgru ..,oživiti Getu, Kaštel. Pokušati stupiti u kontakt s vlasnicima nekretnina u tom dijelu ne bi li se našlo zajedničko rješenje da se zgrade obnove. Potom ih vidim kao galerije, mini muzeje, kvalitetne dućane, prostore za radionice…Također, moramo imati mjesto za javna događanja, znači dio Orebića uz obalu se mora širiti, naravno bez da se to zloupotrijebi.
Tu je svakako i kanalizacija, kanalizacija i ponovno kanalizacija , revidirati postojeći projekt i riješiti nedostatke pa zatim nastaviti s realizacijom ostalog djela. Urgentno nam je osigurati i bolju trgovačku ponudu da bi se u sezoni osigurala kvalitetna ponuda na našim trpezama.

A koje su one dobre strane?

Dobre strane…Srećom ima ih puno više nego loših i to je ono što me veže za moj Orebić, to su ujedno razlozi zbog kojih želim da moja djeca ostanu živjet ovdje… Dok smo mladi vuku nas svjetla grada i mislite da je život u ovakvoj sredini dosadan i besciljan.
E to je pogrešno, mi ovdje nismo nimalo svjesni u kakvom raju živimo, priroda nam posjetitelje ostavlja bez daha, imamo idealne klimatske uvjete, djeci možemo pružiti kvalitetno djetinjstvo… Jedemo najkvalitetniju, ribu i verduru, vitamin C nas lupa po glavi dok prolazimo kroz ulice. Imamo vrhunsko vino, vrhunsko ulje… Nama je to kruh svagdašnji no nekima je to nedostižan luksuz .
Ponosna sam i na povijest svoga mjesta, na arhitekturu Orebića, na vrijedne ljude. Ponosna sam na sigurnost koju imamo u ova nesigurna vremena i što se ne sekiramo puno kada zaboravimo zaključati kuću!

Kako vidite Orebić za 10 godina?

Orebić za deset godina mora biti biser ove regije. Svakako mora imati marinu, na operativnoj obali treba biti svaki dan par turističkih brodova.
Trg Mimbelli popločan kamenom, bogati nasadi i parkovi, prekrasna šetnica s klupama i drvoredom uz more, uređene okućnice i živi centar… Makar, još jedan hotel s IV zvjezdice i da trajekt više ne bude na svakoj razglednici Orebića. Sportski centar, parkirališta – ali to treba krenuti danas , zapravo već jučer i to se može ostvariti… I najbitnije vidim Orebić u zajedništvu. Orebić koji su prestali razdvajati političari, na lijeve i desne , sjeverne i južne, već vidim osviještene ljude koji znaju da samo zajedno bez smicalica i podmetanja možemo uspjeti

Koliko je teško biti žena i poduzetnik u našoj općini?

Uopće je teško biti poduzetnik a kamoli još kada ste žena. Mnoge se stvari rješavaju u muškim krugovima. U našoj sredini se veći dio poslova sklapa u kafićima i po kominima, taj tempo ponekad je teško pratiti. Treba biti uporan, truditi se, naučiti ne odustajati, dokazati se da znaš što želiš . Kao žena moraš uložiti puno više truda u uspjeh jer još uvijek smo mi žene te koje uz posao držimo i ona tri kantuna kuće ..
Mlade dame vratite se ovdje donesite ovdje svoje znanje i pomozite da nam život bude još kvalitetniji, da uživamo u svemu što nas okružuje ali i da uspijemo ovdje dovesti dio onog života koji nam pruža i grad. Ipak, vidim da se to i događa, vidim prekrasne mlade ambiciozne žene koje se vračaju, koje znaju i koje su jako hrabre . To nam i treba i vjerujem u njih.

Što radite kao ne radite?

Teško je ne raditi uz ovoliko obaveza koje imam ali kada ne radim uživam u svemu. U svojoj obitelji, djeci i unučadi, volim dobru kuhinju, uživam u druženju s mojim bliskim i virtualnim prijateljima …Kroz neke teške faze moga života naučila sam se cijeniti male stvari – tako da me veseli i sunčani i kišni dan. Oduševi me neobičan oblak na nebu, iskren osmijeh, lijepa riječ.. Mogla bi reći da kada ne radim tada radim na sebi .

 

Komentiraj sa Facebook-om | Morate biti prijavljeni na Facebook u web pregledniku